Lov na pastrve u Americi (Richard Brautigan)

ijuna primjeraka!), a možda i ponajbolji hipi pisac. Bio je apolitičan i ne previše društven, nastojeći se distancirati i od hipija i od bitnika, ali i od bilo koga i bilo čega. Zbog “fluidnosti i psihodeličnosti” njegovi gotovo neuhvatljivi tekstovi uspoređivani su s glazbom grupe Grateful Dead, a zbog iskričave duhovitosti, apsurdnosti i metaforičnosti s Vonnegutovim i Pynchonovim djelima. Slobodoumna hipi publika ga je odmah prigrlila (Lov je objavljen 1967.); njegov stil bez stila, bez karakterizacije likova, radnja bez radnje, s desecima uvrnutih sličica/anegdota, potpuno otkačenih i opičenih… sve se to savršeno poklapalo sa stanjem svijesti “djece ljubavi”. Mogli su/možete knjigu otvoriti na bilo kojoj strani i našli bi nešto šašavo, opaljeno, ludo, jer Lov na pastrve u Americi je sve i svatko i nitko…
Kako je mahnito pisao, Brautigan je tako i živio i, nažalost, skončao s magnumom .44 u ustima… Ipak, furao je i gurao svoj film do kraja i makar već zbog toga, a pogotovo što je bio odličan pisac, zaslužio je objavljivanje u Šarenom dućanu.

Prijevod: SAŠA DRACH