Johnny je krenuo u rat (Dalton Trumbo)

“Nije imao noge nije imao ni ruke ni oči ni uši ni nos ni usta ni jezik. Gospode kakav san… Ali to nije bio san… Jer bio je živ… O ne… Ne može tako živjeti jer bi sigurno poludio. A ne može ni umrijeti jer se ne može ubiti… na čitavoj kugli zemaljskoj on je najbliže mrtvima. On je mrtvac čiji mozak još uvijek misli… Mogao je svim tim brbljavim i krvoločnim kurvinim sinovima reći…

slušajte koliko znam na ovome svijetu ne postoji ništa zbog čega vrijedi umrijeti a znam jer sam mrtav… Ako vam pričaju o umiranju za principe koji su veći od života slobodno im recite slušaj ti si najobičniji lažov… Uostalom, koliko je generala poginulo u ratu? Da čujem koliko je tih kurvinih sinova poginulo u ratu? … Ne postoji ništa veće od života. Nema ničeg uzvišenog u umiranju. Što je tu uzvišeno kad ležiš pod zemljom i truneš? Kako može biti uzvišeno nikada više ne vidjeti sunce? Što je tu uzvišeno kad ti granata raznese noge i ruke? … Gdje vidiš uzvišenost kad si i slijep i gluh i nijem? … Kad jednom umreš onda je kraj. Sve je svršeno… Kad umreš onda si mrtav prijatelju i pitaš se za što si to umro…” – Nedvosmislena je to i radikalna osuda rata i svakog nasilja koje kroz reminiscencije doživljenih strahota izgovara protagonist romana, gotovo do neshvatljivih razmjera ranjen, unakažen i onesposobljen.

Knjiga Johnny je krenuo u rat (1939) bila je važna underground literatura koja je izvršila snažan utjecaj na sljedbenike beat i hipi pokreta, ali i na cijelu poratnu generaciju. Nažalost, s obzirom da se ratovi vode tisućljećima, i vjerojatno neće skoro prestati, beskompromisna antiratna poruka ove zastrašujuće priče, prema svemu sudeći, još će dugo biti aktualna.